
manaslu 8.163m
8.163 metra bez dodatnog kiseonika.
8.163 nova donatora za prevremeno rođene bebe.
LOKACIJA: NEPAL/TIBET
TERMIN EKSPEDICIJE: sEPTEMBAR/OKTOBAR 2026
DUŽINA EKSPEDICIJE: 40 DANA
NAJVIŠA TAČKA: 8.163M
opasnosti: opasnosti poput skrivenih pukotina i lavina

PRATI UŽIVO 24H
LOKACIJU PENJAČA
Manaslu: Planina duha i test ljudskih granica
Manaslu, osmi najviši vrh sveta, uzdiže se na 8.163 metra u nepalskim Himalajima.
Njegovo ime potiče od sanskritske reči "Manasa" - što znači "intelekt" ili "duša", zbog čega ga sa pravom nazivaju Planinom duha.
Međutim, prava težina ove ekspedicije ne leži samo u visini, već u načinu na koji se njoj pristupa. Cilj je vrh dostići bez upotrebe suplementarnog kiseonika. U zoni iznad 8.000 metara, poznatoj kao "Zona smrti", nivo kiseonika u vazduhu pada na svega trećinu onoga na nivou mora.
U takvim uslovima, ljudsko telo ne može da se regeneriše – ono polako otkazuje.
Svaki korak zahteva nadljudski napor, a um se bori sa konstantnom iscrpljenošću. Uspon bez kiseonika predstavlja najčistiji, ali i najsuroviji oblik visokogorstva, gde ne postoji prostor za grešku, a oslonac ste isključivo vi sami i vaša mentalna snaga.
Anatomija uspona: Put ka oblacima
Ekspedicija na Manaslu zahteva nedelje surovih visinskih priprema, taktičkih rotacija i nošenja sa nepredvidivim vremenskim uslovima.
Ruta uspona je duga, tehnički zahtevna i prepuna objektivnih opasnosti poput skrivenih pukotina i lavina. Proces aklimatizacije i samog uspona odvija se kroz postepeno podizanje visinskih kampova:
-
BC (~4.800m): Naš dom tokom ekspedicije. Mesto gde se telo prvi put navikava na redak vazduh i odakle se planiraju sve dalje rotacije.
-
C1 (~5.700m): Prvi ozbiljan test na planini. Do njega se dolazi prelaskom preko strmih glečera i morena.
-
C2 (~6.400m): Deonica između C1 i C2 je tehnički najzahtevnija. Karakteriše je prelazak preko opasnog "ledopada" (icefall), gde se penjemo kroz lavirint dubokih pukotina i seraka.
-
C3 (~6.800m): Ovde vazduh postaje osetno ređi, a temperature drastično padaju. Boravak u ovom kampu je ključan za visinsku adaptaciju pre završnog napada.
-
C4 (~7.450m): Poslednja stanica pred vrh. Odavde kreće završni uspon, obično u gluvo doba noći, kako bi se iskoristilo najstabilnije vreme. Odatle nas deli više od 700 metara vertikalnog uspona kroz Zonu smrti do vrha na 8.163 metra.
Misija za život: Zašto se penjemo?
Ova ekspedicija nije samo sportski izazov - ona je borba za one koji ne mogu da se bore sami.
U saradnji sa UNICEF-om, cilj ovog uspona je podizanje svesti o prevremeno rođenim bebama.
Dok se ja budem dobrovoljno suočavao sa ekstremnim nedostatkom kiseonika na planini, boriću se za dah u znak solidarnosti sa prevremeno rođenim bebama koje svoju prvu i najvažniju borbu za vazduh i život vode od trenutka kada dođu na svet.
Visina planine nosi jasnu simboliku - 8.163 metra za 8.163 nova donatora.
Svaki metar ovog uspona je posvećen jednom novom donatoru koji će pomoći da prevremeno rođene bebe dobiju adekvatnu medicinsku negu, inkubatore i šansu za život. HAJDE da zajedno dosegnemo ovaj broj.
UNICEF ne podržava nijednu kompaniju, brend, proizvod ili uslugu.
Završna reč pripada planini
U svetu visokogorstva postoji jedna apsolutna istina pred kojom svi stojimo ponizno: planinu nikada ne osvajamo. Osvajamo isključivo sebe. Naša priprema može biti besprekorna, motivacija nepokolebljiva, naš tim funkcioniše kao jedno – ali na 8.163 metra, priroda postavlja svoja pravila.
Manaslu je taj koji donosi konačnu odluku. Planina je ta koja će nam dati – ili uskratiti – dozvolu za uspon.
Niko od nas ne nosi garanciju za uspeh, i baš u toj strašnoj, ali i prelepoj neizvesnosti, leži suština svakog pravog izazova.
Ne idemo tamo po siguran trijumf, već idemo da pokušamo. Da stanemo pred surovu silu prirode i damo svaki atom svoje snage. Ako nam planina ne otvori put danas, strpljivo ćemo pokušati sutra. Ako to ne bude ove sezone, vratićemo se sledeće, ili one tamo. Odustajanje nije opcija, već samo učenje lekcije o strpljenju. Suština nije u tome da cilj bude lak i dostižan, već naprotiv – da uvek stremimo najvišim vrhovima,
ma koliko oni delovali nedostižno, zastrašujuće i teško.
Jer tek kada postavimo ciljeve koji nas plaše i kada prihvatimo da ishod ne zavisi samo od nas, spoznajemo pravu snagu sopstvenog duha.
Baš kao i prevremeno rođene bebe za koje se penjemo – borba ne garantuje uvek lak ishod, ali u njoj nikada, ni po koju cenu, nema predaje.





